U prethodnom tekstu pisali smo o tome da svi ljudi imaju urođenu potrebu da se emocionalno vežu i da naš nervni sistem procjenjuje da li je osoba koja nam je važna dostupna kada nam je potrebna. Međutim, potreba za bliskošću nije isto što i način na koji je ostvarujemo. Na osnovu iskustava koja stičemo u odnosima razvijamo različite obrasce vezivanja, a među njima se sigurna vezanost smatra obrascem koji najviše doprinosi osjećaju stabilnosti, povjerenja i emocionalne povezanosti u partnerskim odnosima.
To nije savršena veza, niti odnos bez konflikata. Naprotiv, sigurna vezanost podrazumijeva odnos u kojem partneri mogu da budu bliski, da izraze ranjivost, da uđu u konflikt i da se nakon toga ponovo pronađu. Upravo u toj sposobnosti da se kontakt obnovi nakon nesporazuma nalazi se jedna od najvažnijih odlika sigurnog odnosa.
Jedna od prvih karakteristika sigurnog obrasca vezivanja jeste jasna i otvorena komunikacija o emocijama i potrebama. To podrazumjeva sposobnost da partner jasno kaže kako se osjeća i šta mu je potrebno, direktno bez optuživanja, dramatizovanja, povlačenja i bez očekivanja da druga osoba treba da pročita njegove misli.
Osoba sa sigurnom vezanošću neće potrebu za bliskošću doživjeti kao slabost niti će osjećanja skrivati iz straha da će biti ismijana ili odbačena. Jednako je važno to što umije da sasluša partnerove potrebe bez doživljaja da su one napad ili kritika.
„Posljednjih dana smo se manje viđali i nedostaje mi vrijeme koje provodimo zajedno. Voljela bih da izdvojimo jedno veče samo za nas.“ (iskaz – fikcija autora)
U ovoj poruci nema kritike niti prebacivanja partneru da nešto radi pogrešno. Postoji jasno komunicirana konkretna potreba. Upravo takva komunikacija povećava vjerovatnoću da druga osoba ostane dostupna i odgovori na potrebu za povezanošću.
Nedvosmislene poruke stvaraju osjećaj sigurnosti. Poruke su usklađene sa ponašanjem, tako da ono što govore uglavnom odgovara onome što rade. Kada postoji dosljednost u komunikaciji, nervni sistem ne mora stalno da procjenjuje da li se iza riječi krije nešto drugo. To stvara osjećaj predvidivosti i povjerenja, koji predstavlja osnovu emocionalne sigurnosti. Dosljednost uvijek gradi povjerenje.
„Danas sam umoran, imao sam težak dan na poslu i treba mi malo vremena da se odmorim. Možemo da razgovaramo malo kasnje…“ (iskaz – fikcija autora)
Ovakva poruka ne odbacuje partnera, već jasno objašnjava šta se trenutno dešava i kada će kontakt biti moguć.
Susan Johnson često ističe da kvalitet partnerskog odnosa ne zavisi od toga koliko partneri provode vremena zajedno, već od toga koliko su emocionalno dostupni jedno drugome kada je to važno. U sigurnoj vezi partner nije samo fizički prisutan, već šalje poruku: „Tu sam, možeš da računaš na mene.“ To ne znači da partner rješava naše probleme, njegovo prisustvo smanjuje osjećaj usmljenosti u njima.
U teoriji afektivne vezanosti to se naziva sigurnom bazom, odnosom u kojem prisustvo druge osobe umanjuje osjećaj usamljenosti i pomaže nam da lakše regulišemo stres i neprijatne emocije.
Važna karakteristika sigurnog odnosa nije odsustvo konflikta, već sposobnost reparacije, odnosno vraćanja jedno drugom nakon nesporazuma. Istraživanja teorije afektivnog vezivanja pokazuju da upravo iskustva uspješne reparacije jačaju osjećaj sigurnosti u odnosu.
U ovakvom odnosu parovi se svađaju, ali konflikt ne doživljavaju kao dokaz da ljubavi više nema.
„Bio sam ljut sinoć i nisam dobro reagovao…žao mi je zbog toga… To ne znači da želim da se udaljimo. Hajde da pokušamo ponovo da razgovaramo.“ (iskaz – fikcija autora)
Partneri su spremniji su da preuzmu odgovornost za svoj dio, da se izvine kada povrijede partnera i da pokušaju da obnove kontakt.
Ljudi sa sigurnim obrascem vezivanja ne vole niti više niti jače od drugih. Oni prije svega imaju iskustvo da su njihove emocije važne i da u odnosu postoji osoba koja je spremna da ih vidi, sasluša i odgovori na njih na podržavajući način. Istovremeno, sposobni su da prepoznaju i partnerove potrebe, bez doživljaja da ih one ugrožavaju ili opterećuju.
Sigurna vezanost nije nešto sa čim se neko jednostavno rodi. Iako nastaje kroz rana iskustva sa važnim osobama, istraživanja pokazuju da se može razvijati i u odraslom dobu, kroz odnose u kojima se doživljavaju emocionalna dostupnost, dosljednost i osjećaj sigurnosti. Sigurni odnosi ne nastaju zato što se sretnu dvoje savršenih ljudi, već zato što vremenom uče da jedno drugom budu sigurna baza.
