Radost ili tuga praznika?

„Danima se osjećam loše. I na poslu su svi upali u tu euforiju, gledaju avionske karte, destinacije sa Božićnim pazarima, a ja bih se samo zatvorila u kuću i nigdje ne bih išla. Preksinoć smo imali proslavu firme, i osim što mi se nije išlo, a otišla sam da ispoštujem kolektiv, bila sam tužna i jedva sam čekala da dođem kući. Svi su tako srećni, a meni nije do toga. Posle Ivana nisam imala partnera, a svi oko mene imaju nekog sa kim će biti, i posao mi je isti godinama unazad, ništa nisam promijenila ..ne znam čemu da radujem?“

Osvijetljene i ukrašene ulice grada, dućani koji blješte šarenilom podsjećajući na one koje gledamo u filmovima, euforija koja se osjeća u decembarskom vazduhu, implicira radost iščekivanja praznika. Da li je to uvijek radovanje ili praznici zaista mogu biti bolni?
Prva asocijacija na praznike je djetinjstvo, ono magijsko što nosi taj period, vjerovanje u Deda Mraza, ispunjenje želja, iščekivanje poklona, miris doma, trpeze, osmijeha i prazničnih čarolija kojima se svi raduju.
Odrasli period nosi stvarni život nije uvijek ono što želimo, i čemu se nadamo. Koliko god da poruke koje se na svjesnom ili nesvjesnom nivou dobijaju i impliciraju radost zbog predstojećih praznika, u realnosti baš i nije tako.
Nova godina će srećne učiniti još srećnijim,a one u bolu još tužnijim.
Slike koje se plasiraju putem medija i socijalne sredine i koje aludiraju na punu trpezu, veselje i okupljanja mogu da budu relevantni okidači tugovanja.
Neko je u prethodnoj godini izgubio blisku osobu pa je stolica za onom već pomenutom trpezom prazna, usamljenima se osjećaj pojača usled shvatanja da baš tada svi hrle nekome, ta osoba nema kome. I mnogo je razloga da vidimo da nije baš uvijek svima isto praznično radovanje.
Iako je još uvijek djelimično tabu tema, praznična depresija je svakako nešto o čemu je važno govoriti. Nerijetko može da se čuje u svakodnevnoj komunikaciji kako se trenutna ili privremena neraspoloženja nazivaju depresijom. Ovaj izraz se ponekad olako i neopravdano koristi.
Depresija je definisana kao poremećaj raspoloženja , dugotrajna i ozbiljna bolest koja se manifestuje različitim simptomima: negativne misli i očekivanja, problemi koncetracije, beznadežnost, bespomoćnost, izražen gubitak energije i interesovanja, problem smanjenog ili pojačanog apetita, nesanica, povlačanje iz društvenog života, anksioznost, ponekad i suicidalne misli. Depresija kao ovakvo stanje zahtjeva podršku i tretman psihijatra i psihpterapeuta.

Kada govorimo o prazničnoj depresiji, ne govorimo o depresiji kao kliničkom entitetu, već o osjećanju depresivnosti. Prvi znaci koje primjećujemo u periodu praznika, a usmjeravaju nas na pomisao da se zapravo radi o pomenutoj prazničnoj depresivnosti jesu smanjena energija i motivacija, umor, tuga, doživljaj  nelagode u socijalnim kontaktima i događajima koji pozivaju na uživanje u praznicima, izražena usamljenost, kao i sveprisutno nestrpljenje da praznici i sva dešavanja oko njih samo prođu.
 
Mnogo je faktora koji uzorkuju ovo stanje. Posmatrajući iz ugla psihologije, zavisi kako ćemo se nositi sa određenim izazovima, kakav je naš kapacitet reagovanja na stres, kakvi su modeli prevazilaženja teškoća bili ranije i kakav sistem podrške imamo? U prazničnu depresivnost mogu da zapadnu svi, i oni koji su emocionalno nezreliji sa čestim  promjenama raspoloženja, ali i osobe koje su stabilne ali trigerovane životnim izazovima.
Decembar baš i ne pita da li smo raspoloženi za bol ili ne?

Svjedoci smo jednog šablona donošenja novogodišnjih odluka, novih početaka i visokih očekivanja nametnutih iz spoljašnje sredine. Suptilno se sugeriše na spisak novih odluka, ciljeva koje će donijeti nova godina i analizaranja i evaluacije svega što je prošlo. Ako taj rezime nosi bolna iskustva, vrlo vjerovatno je da ljudi još uvijek nisu spremni za rad na novim postignućima. Važno je fokusirati se na trenutna stanja, žalovanja ili nelagodu kako bi je na adekvatan način prevazišli, prihvatili i prigrlili. Potreba za novim planovima može biti izazovna i frustrirajuća kada shvatimo da lična postignuća u bilo kojem kontekstu nisu zadovoljavajuća i podržavajuća u odnosu na ona koja se dojme prihvatljivim u okruženju. Sve propuštene prilike i neuspjesi, neostvareni snovi, prekinuti odnosi i neispunjena očekivanja mogu pojačati osjećaj nezadovoljstva i tuge.